U jeku sezone krpelja, Dobrica Rončević, dr. med., univ. spec. sanit. publ., spec. epidemiologije, spec. iz uže specijalizacije zdravstvene ekologije iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije podsjetio je zdravstvene djelatnike na najčešće bolesti koje krpelji prenose te na kliničku dijagnostiku, liječenje i prevenciju istih na predavanju održanom u utorak, 29. travnja 2025., u sklopu edukacija na daljinu Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
Krpelji su široko rasprostranjeni u prirodi, najčešće u sloju niskog raslinja i grmlja, šikarama, visoko travnatim staništima i u prizemnom sloju (do 1 m visine) te na rubnim područjima šuma. Iako ovi parazitski člankonošci paučnjaci iz reda grinja u okolišu preživljavaju tijekom cijele godine, na njihovu aktivnost značajno utječu temperatura i vlaga. Najaktivniji su od proljeća do klimatološke jeseni, stoga su im najizloženije osobe koje profesionalno ili rekreativno, češće ili dugotrajnije borave u prirodi gdje su prirodna žarišta krpelja, poput šumara, šumskih radnika, berača bilja, planinara, gljivara, lovaca, izletnika, vojnika.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske najrasprostranjeniji je i čovjeka najčešće ubada tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus), dok je u priobalju rizičniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije, uzročnike Mediteranske pjegave groznice. Na području Hrvatske krpelji najčešće prenose Lajmsku boreliozu i krpeljni meningoencefalitis, bolesti koje u zemljama Europske unije podliježu obaveznom prijavljivanju zaraznih bolesti, a rjeđe tularemiju, Mediteransku pjegavu groznicu, anaplazmozu, babeziozu, erlihiozu.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, više od 500 osoba godišnje oboli od Lajmske borelioze, a najveći broj oboljelih bilježi se u središnjoj Hrvatskoj. „Bolest uzrokuje bakterija Borrelia burgdorferi, a prenosi se ubodom zaraženog krpelja“, naglasio je doktor Rončević te naveo da su najčešći izvor zaraze za krpelja mišoliki glodavci, puh, ptice. Prolazi kroz nekoliko faza i zahvaća više organskih sustava – kožu, zglobove, srce i živčani sustav. Iako ne postoji cjepivo protiv Lajmske bolesti, u ranoj fazi može se uspješno liječiti antibioticima, dok liječenje u kasnijim fazama provode infektolozi.
Krpeljni meningoencefalitis je upalna bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa čiji su prirodni rezervoar mali šumski glodavci, jež, krtica, lasica, lisice, jelen, vepar, ali i neke domaće životinje. Teži oblici bolesti imaju bifazični tok, a oko trećine oboljelih od meningoencefalitisa imat će trajne neurološke posljedice kao što su problemi s memorijom, gubitak sluha i paralize, istaknuto je na predavanju. „Broj oboljelih zadnjih desetljeća varira u rasponu od 10 do 40 prijavljenih slučajeva godišnje, a najveći broj oboljelih geografski je povezan s područjem sjeverozapadne Hrvatske, sjeverno od rijeke Save, ali i sa žarištem u Gorskom kotaru koje se geografski naslanja na prirodno žarište u Sloveniji s lijeve strane rijeke Kupe“, rekao je na predavanju doktor Rončević. Osnovni način prijenosa bolesti je ubodom zaraženog krpelja, no moguć je i alimentarni put konzumacijom termički neobrađenog ili nedovoljno obrađenog mlijeka i mliječnih prerađevina koza, ovaca, krava. Inkubacija traje od sedam do 14 dana, a još uvijek nije poznat prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Učinkovita mjera protiv krpeljnog meningoencefalitisa je cijepljenje po shemi 0-1-9 do 12 mjeseci, uz docjepljivanje jednom dozom svake tri godine, a preporučuje se osobama koje češće borave u šumama i/ili povremeno borave u endemskim krajevima. Cijepljenje se provodi u županijskim zavodima za javno zdravstvo i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
„Opće mjere osobne zaštite od uboda krpelja obuhvaćaju nošenje prikladne odjeće i obuće za boravak u prirodi, izbjegavanje provlačenja kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo te primjenu repelenata“, upozorio je na predavanju doktor Ročević. Napomenuo je i da po povratku iz prirode tijelo treba detaljno pregledati, posebice dijelove tijela s nježnijom kožom kako bi se krpelji uočili i što ranije odstranili, što znatno smanjuje rizik od prijenosa bolesti.
