Dekompresijska bolest- prikaz slučaja i algoritam postupanja u izvanbolničkim uvjetima

TERMIN:  24. lipnja 2025. u 13:00 sati

PREDAVAČ: Antonia Perković, dr. med., Zavod za pomorsku medicinu Split

Predavanje će se putem videokonferencijskog sustava održati na lokacijama:
DZ SDŽ – ispostava Supetar, DZ “Dr. Ante Franulović” ambulanta Lastovo, DZ Dubrovnik-Podr.Amb.Babino Polje, DZ Dubrovnik – ispostava Metković, DZ PGŽ – ispostava Rab, DZ PGŽ – ispostava Mali Lošinj, DZ PGŽ – ispostava Cres, DZ Ozalj, Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa, DZ Gospić, DZ Novalja, DZ Korenica, DZ Senj, DZ SDŽ – ispostava Hvar, DZ SDŽ – ispostava Vis, DZ SDŽ – ispostava Trilj, DZ SDŽ – ispostava Vrlika, DZ “Korčula”, DZ “Korčula” – ispostava Orebić, DZ “Ante Franulović”, DZ “Ante Franulović” – ispostava Blato, DZ Slunj, DZ Vojnić, DZ Ogulin, DZ Otočac. DZ Orahovica, DZ Slatina, DZ Pitomača

https://eusavrsavanje.hzhm.hr/

SAŽETAK

 

Rekreacijsko ronjenje, sa sve fleksibilnijim tumačenjem preporuka sigurnog ronjenja, često dovodi do nesreća s teškim zdravstvenim posljedicama. U ronilačke bolesti/ozljede ubrajaju se dekompresijska bolest, barotraume, dušikova narkoza i toksično djelovanje plinova pod povišenim tlakom. Dekompresijska bolest i barotraume nastaju uslijed promjena tlaka okoline (ambijentalni tlak) te se još nazivaju i disbaričke bolesti ili ozljede.

Dekompresijska bolest je mikroskopska, multipla, difuzna i napredujuća mehanička ozljeda koja u početku uzrokuje reverzibilni funkcionalni ispad, a s vremenom i trajnu anatomsku promjenu. Dijagnoza se postavlja isključivo na temelju anamneze, a potvrđuje reakcijom na specifično rekompresijsko liječenje. Ne postoji klinički nalaz niti dijagnostička pretraga koja može isključiti DB kod osobe koja je unutar prethodna 24 sata bila izložena naglom sniženju ambijentnog tlaka. U pravilu svaki simptom koji se javi 24 sata nakon ronjenja s komprimiranim zrakom ili umjetnim dišnim smjesama, može upućivati na dekompresijsku bolest, ako se ne dokaže drukčije. Ti znaci i simptomi mogu biti tipični i atipični, ali su u pravilu nespecifični, raznoliki, odgođeni, dinamični i promjenjivi. Simptomi bolesti su raznoliki te ako postoje sumnje ili dvojbe u dijagnozi i/ili liječenju unesrećenog ronioca, važno je pozvati pripravnog liječnika u odgovarajućem rekompresijskom središtu. Kroz prikaz slučaja istaknuti su neki od brojnih izazova s kojima se susreću službe zadužene za zbrinjavanje žrtava ronilačkih nesreća.

Liječenje dekompresijske bolesti započinje primarnim zbrinjavanjem unesrećenog koje se obavlja u okviru djelovanja hitne medicinske službe, a koje uz uobičajene mjere akutnog zbrinjavanja i liječenja mora obuhvatiti i kontinuiranu primjenu 100-postotnog kisika i nadoknadu tekućine. Važno je rano postavljanje ispravne indikacije liječenja u barokomori te organizacija ovog liječenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Nakon izrona ronilac je prezasićen molekulskim dušikom, dehidriran i često pothlađen, a ako ima simptome DB je i zabrinut, tjeskoban i prestrašen. Prva pomoć u DB uključuje kisik, rehidraciju, utopljavanje, psihološku pomoć i transport u rekompresijski centar. Mjere prve pomoći se provode neprekidno i tijekom prijevoza. Specifična terapija kisikom provodi se namjenskom opremom, maskom sa ventilom na zahtjev uz uvjet da maska dobro brtvi na licu. Kisik ubrzava eliminaciju dušika iz organizma te poboljšava ishod specifičnog liječenja. Transport mora biti siguran, udoban po mogućnosti brz, jer o brzini početka specifičnog rekompresijskog liječenja ovisi i konačan ishod bolesti. Iznimno je važno i obavijestiti rekompresijsko središte o dolasku bolesnika.