„Depresija je jedan od najčešćih mentalnih poremećaja u djetinjstvu i adolescenciji“, istaknula je Marija Bačan, dr. med., spec. psihijatrije, subspec. psihoterapije iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na predavanju održanom u petak, 23. siječnja 2026., u sklopu edukacija na daljinu koje za zdravstvene djelatnike provodi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
Riječ je o kliničkom stanju koje uključuje osjećaj trajne tuge, gubitak interesa i poremećaje funkcioniranja te značajno utječe na emocije, misli i tjelesno zdravlje. „Depresija kod djece i mladih često ostaje neprepoznata zbog specifičnih razvojnih faza“, rekla je tom prigodom psihijatrica Bačan i dodala da se pojedini simptomi često pogrešno pripisuju pubertetu ili buntovnosti. Depresija se kod mladih većinom manifestira kroz osjećaj bezvrijednosti, beznađa, pad školskog uspjeha, rizična ponašanja (alkohol, samoozljeđivanje) i pretjerano spavanje ili nesanicu, dok je kod djece zastupljena razdražljivost umjesto klasične tuge, povlačenje iz igre i socijalnih aktivnosti, promjena apetita i spavanja, kao i problemi s koncentracijom. Na depresiju treba posumnjati kada navedeni simptomi traju dulje od dva tjedna ili kada dijete izbjegava školu, prijatelje, aktivnosti, kao i kada postoji sumnja na samoozljeđivanje te kada roditelji ili nastavnici primijete promjene u ponašanju djeteta / adolescenta. Znakovi teške depresije, suicidalne misli ili samoozljeđivanje nikad se ne smiju ignorirati i zahtijevaju hitnu stručnu intervenciju.
Pojava depresije je multietiološka, a rizični čimbenici uključuju genetiku, obiteljske odnose, stresne događaje, vršnjačko nasilje i kronične bolesti, navela je psihijatrica Bačan na predavanju. Rano prepoznavanje i intervencija ključni su za sprječavanje dugoročnih posljedica na razvoj, odnose i mentalno zdravlje. Pri dijagnosticiranju depresije kod djece i mladih klinička procjena uključuje razgovor s djetetom / adolescentom i roditeljima, anamnezu, psihološko testiranje, ali i suradnju škole, roditelja i stručnjaka. Liječenje depresije zahtijeva individualni pristup, a uključuje psihoedukaciju kako djeteta / adolescenta tako i roditelja, psihoterapiju (analitičku, kognitivno-bihevioralnu, obiteljsku itd.), a prema potrebi i psihofarmakoterapiju.
Uz stručnu pomoć psihijatra i/ili psihologa, izrazito je važna uloga roditelja i škole u prepoznavanju i pružanju podrške djetetu / adolescentu koje boluje od depresije. Roditelji trebaju aktivno slušati i otvoreno komunicirati s djetetom / adolescentom, pokazati im suosjećanje i razumijevanje za ono što proživljavaju, ali i biti im podrška u svakodnevnim aktivnostima te izbjegavati kritiziranje i umanjivanje njihovih osjećaja. Uloga škole je stvarati sigurnu školsku klimu bez nasilja i poticati socijalno uključivanje, ali i pravodobno prepoznati promjene u ponašanju i školskom uspjehu učenika i o njima obavijestiti roditelje. Zajedničkim djelovanjem roditelja, škole i stručnjaka mogu se postići najbolji rezultati u borbi protiv depresije.
Edukacija na daljinu: Depresija kod djece i mladih
