Važnost rane dijagnoze i pravovremenog početka liječenja meningokokne bolesti istaknuo je doc. dr. sc. Srđan Roglić, dr. med., spec. infektologije, subspec. intenzivne medicine iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ na predavanju održanom u utorak, 19. svibnja 2026., u sklopu edukacija na daljinu koje za zdravstvene djelatnike kontinuirano provodi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
Meningokokna bolest ozbiljna je bakterijska infekcija koju uzrokuje bakterija Neisseria meningitidis. „Infekcija u većine zaraženih rezultira samo nazofaringealnim kliconoštvom, no u malog broja bolesnika razvija se bolest s visokim mortalitetom i morbiditetom“, naglasio je na predavanju doc. dr. sc. Srđan Roglić, dr. med. Razlikujemo neinvazivan i invazivan oblik ove bolesti, nastavio je docent Roglić, pri čemu neinvazivni obuhvaćaju respiratornu infekciju (nazofaringitis, upala pluća), infekciju oka i uretritis, a invazivni sepsu, sepsu s meningitisom i meningitis. Incidencija invazivne meningokokne bolesti u Hrvatskoj je u 2023. godini iznosila 0,49 na 100 000 stanovnika i u blagom je padu. U prosjeku se u Hrvatskoj na godišnjoj razini bilježi 36 prijava oboljenja te prosječno tri smrtna ishoda godišnje, istaknuto je na predavanju. Većem riziku od zaraze tom bolešću izložene su imunokompromitirane osobe, dojenčad, adolescenti i putnici u područja s visokom incidencijom.
„Meningokokna sepsa predstavlja velik dijagnostički problem jer je bolest u samom početku teško prepoznati, a često ima brzo progresivan tijek i kašnjenje terapije utječe na ishod“, upozorio je docent Roglić te pojasnio da bolest počinje općim simptomima, često nalik gripi ili streptokoknoj bolesti, dok je hemoragičan osip znak već uznapredovale bolesti. „Simptomi i znakovi sepse poput bolova u nogama te hladnih i blijedih okrajina mogu pomoći u pravovremenom prepoznavanju meningokokne sepse“, istaknuo je docent Roglić te zdravstvenim djelatnicima prikazao slučajeve iz kliničke prakse. Meningokoknu bolest gotovo je nemoguće isključiti u prvih 4-6 sati bolesti, a dijagnoza se potvrđuje kultivacijom uzročnika ili molekularnim metodama iz primarno sterilnih materijala, prvenstveno krvi i cerebrospinalnog likvora.
S obzirom na to da invazivna meningokokna bolest predstavlja hitno stanje, liječenje treba započeti na osnovu kliničke sumnje. „Osim promptnog antimikrobnog liječenja, mnogi bolesnici trebaju i mjere naprednog održavanja života, prvenstveno volumnu resuscitaciju“, rekao je docent Roglić i dodao da se antimikrobno liječenje provodi cefalosporinima treće generacije ili penicilinom G u trajanju od sedam dana. Smrtnost invazivne meningokokne bolesti je oko 10 posto, a većina posljedica su neurološke ili vezane za ishemiju i nekroze. Za bliske kontakte oboljelih obavezna je postekspozicijska kemoprofilaksa, a pri tom se koriste rifampicin, ceftriakson ili ciprofloksacin. Bolest se može prevenirati cijepljenjem koje je dostupno protiv meningokoka serogrupa A, B, C, W, X i Y, s procijenjenom učinkovitosti 8-10 godina. U Hrvatskoj se cijepe samo rizične skupine – asplenični, osobe s deficitom komplementa (zbog bolesti ili terapije) ili hipogamaglobulinemijom, zaraženi virusom humane imunodeficijencije te osobe s većim stupnjem izloženosti, a prema procijeni rizika od oboljenja, mogu se cijepiti i drugi, poput djece dojenačke dobi i adolescenata.
