O epidemiološki najznačajnijim zaraznim bolestima koje se prenose zrakom govorio je prim. Dobrica Rončević, dr. med., univ. mag. sanit. publ., spec. epidemiologije, subspec. zdravstvene ekologije iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije na predavanju održanom u utorak, 24. veljače 2026., u sklopu edukacija na daljinu koje za zdravstvene djelatnike provodi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
„U kliničkoj medicini se zarazne bolesti najčešće svrstavaju u skupine bolesti prema organskom sustavu koji je dominantno zahvaćen infekcijom ili koji je dominantni izvor prepoznatljivih kliničkih simptoma“, rekao je tom prilikom primarijus Rončević i nastavio da je za njihovu epidemiologiju karakteristično svrstavanje u skupine prema karikama u Vogralikovom (epidemiološkom) lancu s naglaskom na uvjete potrebne za prijenos i obolijevanje od određene zarazne bolesti. Pri tom se zarazne bolesti najčešće svrstavaju prema putu prijenosa infekcije iz izvora, a u nekim slučajevima i prema izvoru infekcije ili ulaznim vratima, što ima praktično medicinsko značenje s obzirom na to da se preventivne epidemiološke mjere i postupci planiraju i provode ovisno o putu širenja, ulaznim vratima, izvoru zaraze, infektivnoj dozi i sklonosti obolijevanju, pojasnio je primarijus Rončević.
Iako se kod aerogenih zaraznih bolesti uzročnici dominantno prenose zrakom od izvora do ulaznih vrata, odnosno dišnog sustava novog domaćina, postoji mogućnost prijenosa zaraze ingestijom kroz probavni sustav i kontaktom kontaminiranih predmeta sa sluznicama (očiju) ili kroz otvorene ozljede. Prema uzročniku dijele se na rikecije, bakterije i viruse, a prema izvoru zaraze na antroponoze, zoonoze ili antropozoonoze i sapronoze. „Aerogene antroponoze su bolesti kod kojih je čovjek jedini izvor, a uzročnik se prenosi kapljicama ili aerosolom“, istaknuo je primarijus Rončević te se osvrnuo na gripu, COVID-19, vodene kozice, ospice, zaušnjake, tuberkulozu, hripavac i meningitise kao najučestalije bolesti iz ove skupine. Bolesti kod kojih su izvor životinje, a uzročnik se može prenijeti na čovjeka udisanjem prašine ili aerosola kontaminiranog izlučevinama životinja su aerogene antropozoonoze, a primarijus Rončević je polaznike podsjetio na najčešće – psitakozu, Q-groznicu, antraks (plućni oblik), tularemiju i mišju groznicu. Kao primjere aerogenih sapronoza naveo je legionarsku bolest, histoplazmozu i aspergilozu te praživotinje (Protozoe), a riječ je o bolestima čiji je izvor u neživoj prirodi (tlo, voda), a čovjek se zarazi udisanjem aerosola iz okoliša.
„Mjere prevencije zaraznih bolesti koje se prenose zrakom, poput cijepljenja, higijene ruku, dezinfekcije vode za piće i pravilne dispozicije otpada, usmjerene su na prekidanje jedne ili više karika u epidemiološkom lancu kako bi se spriječila pojava i širenje zaraznih bolesti“, napomenuo je primarijus Rončević i dodao da se dijele na opće i specifične preventivne mjere. Opće se primjenjuju svakodnevno radi smanjenja rizika od širenja raznih respiratornih uzročnika, poput gripe, prehlade ili COVID-19, a obuhvaćaju higijenu ruku, respiratornu higijenu, provjetravanje prostorija, održavanje razmaka od osoba koje pokazuju simptome bolesti, korištenje zaštitne opreme, izolaciju bolesnih ili izloženih osoba u vremenu inkubacije, veterinarsku zaštitu usmjerenu na zdravlje životinja kao mogućih izvora zaraze i higijenu okoliša. Specifične preventivne mjere usmjerene su pak na točno određene uzročnike bolesti, a uključuju cijepljenje kao najvažniju specifičnu mjeru koja potiče tijelo na stvaranje otpornosti protiv specifičnih bolesti, zatim kemoprofilaksu, seroprofilaksu, izolaciju i karantenu, veterinarsku zaštitu životinja i higijenu okoliša.
