Prikazom slučaja šezdesetčetverogodišnje roniteljice, Antonia Perković, dr. med. iz Zavoda za pomorsku medicinu Split je zdravstvene djelatnike primarne zdravstvene zaštite podsjetila na algoritam postupanja u slučaju dekompresijske bolesti u izvanbolničkim uvjetima te istaknula izazove s kojima se susreću službe zadužene za zbrinjavanje žrtava ronilačkih nesreća. Aktualno predavanje, s obzirom na sezonu intenzivnijeg ronjenja, održano je u utorak, 24. lipnja 2025., u sklopu edukacija na daljinu Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
„Sve veća popularnost rekreativnog ronjenja, dovodi do kontinuiranog povećanja broja disbaričnih ronilačkih bolesti ili ozljeda“, rekla je na predavanju doktorica Perković te navela da se u njih ubrajaju dekompresijska bolest i barotraume. Dekompresijska bolest je mikroskopska, multipla, difuzna i napredujuća mehanička ozljeda koja u početku uzrokuje reverzibilni funkcionalni ispad, a s vremenom i trajnu anatomsku promjenu, istaknuto je na predavanju. „Dijagnoza se postavlja isključivo na temelju anamneze, a potvrđuje reakcijom na specifično rekompresijsko liječenje“, pojasnila je doktorica Perković te naglasila da ne postoje klinički, laboratorijski ni drugi dijagnostički nalazi kojima se dekompresijska bolest može pouzdano dokazati ili isključiti. „Svaki simptom koji se javi 24 sata nakon ronjenja s komprimiranim zrakom ili umjetnim dišnim smjesama može upućivati na dekompresijsku bolest ako se ne dokaže drukčije“, dodala je te napomenula kako simptomi mogu biti tipični i atipični, ali su u pravilu nespecifični, raznoliki, odgođeni, dinamični i promjenjivi.
„Važno je rano prepoznavanje ronilačke bolesti, rano započinjanje ispravnog liječenja te poziv pripravnom liječniku u središtu za rekompresijsko liječenje radi procjene indikacije za rekompresiju i žurne organizacije liječenja u barokomori“, upozorila je doktorica Perković. Uz uobičajene mjere akutnog zbrinjavanja unesrećenog u okviru djelovanja hitne medicinske službe, liječenje mora obuhvatiti kontinuiranu primjenu 100-postotnog kisika jer kisik ubrzava eliminaciju dušika iz organizma te poboljšava ishod specifičnog liječenja, kao i nadoknadu tekućine fiziološkom otopinom s obzirom na to da je ronilac u pravilu dehidriran, pojasnila je doktorica Perković. Ostale mjere uključuju utopljavanje, psihološku pomoć i prijevoz u rekompresijski centar. Iznimno je važno obavijestiti rekompresijsko središte o dolasku bolesnika, a sam prijevoz mora biti siguran, udoban i brz jer upravo o pravodobnom rekompresijskom liječenju ovisi i ishod bolesti, zaključila je doktorica Perković te pozvala sve polaznike da u slučaju nedoumica u dijagnozi i/ili liječenju ronioca slobodno nazovu Zavod za pomorsku medicinu Split na broj 075 245 192 koji je dostupan 24 sata dnevno.
